Ovaj tekst je preuzet iz „Porodičnog koda”. „Porodični kod” je program Porodice Ilić i Wood Play-a za jačanje porodičnih navika, komunikacije i zajedničkog vremena.
Gde se ovo vidi
Na roditeljskom sastanku čuješ da je tvoje dete divno, vredno, nikad problem. Vraćaš se kući ponosan. Dvadeset minuta kasnije u kuhinji nastaje drama zbog čaše koja nije ona plava, a ti stojiš i pokušavaš da spojiš dve informacije o istom detetu.
U svakoj porodici ovo postoji u nekoj varijanti. Pred drugima je sve u redu, kod nas pukne.
Šta prvo probamo
Prvo pomislimo da smo mi omanuli u disciplini. Pa počnemo sa pooštravanjem pravila, uvedemo doslednost, pokušamo da kod kuće bude isto kao u školi. Ili krenemo u drugu krajnost i protumačimo to kao nedostatak poštovanja. Oba puta pritisnemo tamo gde ne boli.
Ono što menja sliku
Dete se ne raspada kod kuće zato što nas manje poštuje. Raspada se zato što je kuća jedino mesto na kom sme da prestane da se drži.
Samokontrola je rad, i to vrlo naporan rad. Dete u školi radi taj posao šest ili sedam sati, bez pauze: sedi kad ne želi, ćuti kad mu se govori, trpi dosadu, trpi nepravdu, čuva lice pred vršnjacima. To se ne vidi kao napor, zato što izgleda kao dobro ponašanje.
Teret se mora ispustiti negde. Mesto na kom se ispušta nije mesto gde je najgore, nego mesto gde je najsigurnije. Dete nas ne kažnjava popodnevnom dramom. Ono nam je dalo adresu na kojoj se oseća najsigurnije.
To znači nešto neprijatno, ali ujedno i olakšavajuće. Najteži deo dana često je dokaz da kuća radi svoj posao. Dete koje je besprekorno i u školi i kod kuće nema gde da bude slabo, a svima je potrebno jedno mesto gde to sme.
Ovo ne znači da se ponašanje ne usmerava. Znači samo da se prvo pročita čemu služi, pa tek onda usmerava.
Isto ovo na poslu
Isto se vidi kod ljudi koji su besprekorni pred klijentom, a na internom sastanku puknu zbog sitnice. To obično nije problem sa kolegama, nego račun za predstavu koja je trajala predugo. Tim u kome nikad niko ne pokaže napor nije zdrav tim, nego tim u kome je pokazivanje napora preskupo.
Šta možeš danas
Prvih deset minuta po dolasku kući ne postavljaj nijedno pitanje i ne traži ništa. Ni ranac, ni domaći, ne pitaj kako je bilo. Samo budi tu i pusti teret da padne.
Navika koja stoji ispod
Prvo nastoj da razumeš. Razumeti ovde ne znači opravdati svako ponašanje, nego pročitati šta ono obavlja. Dok to ne pročitamo, rešavamo pogrešan problem, pa se čudimo što rešenje ne drži.



