Ovaj tekst je preuzet iz „Porodičnog koda”. „Porodični kod” je program Porodice Ilić i Wood Play-a za jačanje porodičnih navika, komunikacije i zajedničkog vremena.
Gde se ovo vidi
Jedna obična nedelja, kuhinja, dvoje odraslih. Jedan pere, drugi sklanja, i u nekom trenutku čuje se rečenica: vidiš da ti pomažem. Rečena je dobro, bez ironije, čak sa namerom da bude lepa. Svađa ne krene tu. Krene dva sata kasnije, zbog nečeg desetog, i oboje se čude odakle.
Šta prvo probamo
Obično probamo da podelimo poslove. Napravimo spisak, podelimo smene, dogovorimo ko kupuje a ko kuva.I to radi nekoliko nedelja. Onda jedan počne da podseća drugog, podsećanje se pretvori u kontrolu, kontrola u svađu bez smisla. Spisak je bio tačan, ali nije rešio ono što je stvarno bolelo.
Ono što menja sliku
Reč „pomažem” ne govori o poslu. Ona govori o vlasništvu,govori o nečijoj odgovornosti za posao.
Pomaže se nekome ko je vlasnik zadatka. Ako ja perem sudove a ti mi pomažeš, sudovi su moj zadatak. Zato ta rečenica, koliko god lepo rečena, uvek stigne na isto mesto: ja nosim, a ti si ljubazan.
I upravo tu je ono što spisak ne vidi. U kući se ne dele samo poslovi, dele se tri različite stvari: izvršavanje, pamćenje i odlučivanje. Izvršavanje je lako podeliti. Mnogo teže je podeliti pamćenje, to jest ko u glavi nosi listu da je vakcina u petak, da je garderoba postala mala i da je mleko na izmaku. Onaj koji pamti radi posao koji se nikad ne vidi i nikad ne završava.
Zato partner koji pita „šta da radim” nije lenj. On je izvršilac u tuđem projektu. A onaj koji odgovara nije kontrolor, on je jedini vlasnik. Oba su umorna od istog problema, sa različitih strana.
Podela postaje stvarna onda kada se preda cela oblast, sa pravom na greške. Ne „pomozi mi oko vrtića”, nego „vrtić je tvoj”, i onda se ne mešam ni kada bih to uradio drugačije.
Isto ovo na poslu
Ovo je razlika između zadatka i odgovornosti. Zadatak predaješ jednom rečenicom, odgovornost samo tako što prestaneš da proveravaš. Menadžer koji podeli zadatke a zadrži odgovornost dobije tim koji čeka uputstvo i ne primećuje ništa sam.
Šta možeš danas
Izaberi za početak jednu oblast koju sada držiš sam i predaj je celu, do kraja nedelje. Ne zadatak iz nje, nego celu. I pusti da prvi put ne bude savršeno.Dozvoli da se pogreši ili propusti.
Navika koja stoji ispod
Misli pobeda-pobeda. U kući to ne znači da svako radi pola, nego da niko ne radi kao gost koji ljubazno priskače u pomoć u tuđem domu. Dogovor je dobar onda kada oba čoveka iz njega izađu kao vlasnici, a ne kao jedan koji nosi i jedan koji pomaže.



